010
Hrvatski iseljenici u Argentini
3.1.4.
Hrvatske kolonije u pokrajini Santa Fe
Osim u pokrajini Buenos
Aires najviše Hrvata naselilo je pokrajinu Santa Fe–najrazvijeniji dio
Argentine. Geografski gledano pokrajina je dio pampe koju dijeli zajedno s
provincijama Buenos Aires i Cordoba.
Poljoprivredno je područje
s bogatstvom pašnjaka i oranica, a na sjevernom dijelu sa šumama. Uzgajala se
pšenica, duhan i šećerna trska. Glavni grad provincije je istoimeni grad Santa
Fe, a najveći Rosario koji se tek krajem 19. stoljeća počeo intenzivnije
razvijati.
U doba značajnijeg
iseljavanja Hrvata ovo pokrajina je bila slabo naseljena. Prvi Hrvat koji se
spominje u ovoj provinciji bio je Major Buratović[1].
Za njim su slijedili drugi Hrvati uglavnom Buratovićevi mještani Hvarani
(lančana migracija).
Buratović je svojim
zemljacima davao korisne savjete u pogledu zemljoradnje, vođenja imanja, farmi,
te su na temelju njegovih korisnih savjeta mnogi Hvarani postali ugledni
zemljoposjednici i vlasnici farmi.
Primjer 1. Pokrajina
Santa Fe: "U Santa Fe gdje su naše velike naseobine narod se dao na
poljodjelstvo i ima mnogo uspjeha. Mnogi su već pravi veleposjednici. Svaki
uspjeh donosi brod doseljenika sa Hvara" (Narodni list, 8.3.1906).
Primjer 2. U provinciji
Santa Fe unatoč plodnoj zemlji i obilnim žetvama lana i pšenice, iseljenici su
imali neprocjenjivih šteta od pošasti skakavaca koja im je znala uništiti veći
dio uroda. (Pučki list, 28.11.1908).
Primjer 3. Peyrano
(pokrajina Buenos Aires koja graniči s pokrajino Santa Fe), iseljenik Ivan
Montanari „Ovdje ima tristo naših zemljaka i svi se bave poljodjelstvom: Siju
pšenicu, kukuruz i lan. Braća Drinković Niko i Ivan imaju veliki dućan jestiva
i rukotvorina (Narodni list,
16.8.1906).
Primjer 4.
Acebal-pokrajina Santa Fe „Ovdje i u okolici ima dosta naseljenih Dalmatinaca
više od hiljade a svi se bave poljodjelstvom. Trguju kukuruzom, pšenicom i
lanom. Mnogi su među njima dobrostojeći. Braća Drinkovići najveći su trgovci u
ovom mjestu. Rade jestivom i rukotvorinama te zakupljuju pšenicu, lan i kukuruz
na veliko. Imaju i svoje mašine za branje“ (Narodni
list, 26.4.1906).
Jedna grupa hrvatskih
iseljenika je iz Ramallo (pokrajina Buenos Aires) došla je u Acebal, blizu
grada Rosaria gdje im je uz povoljne uvjete ponuđeno polje „Campo de Acebal“ iz
razloga što su mnogi drugi iseljenici odustali od ovog područja navodno zbog
Indijanaca koji su „prema pričama“ pljačkali i onemogućavali razvoj mjesta.
Acebal naseljavaju i
novi iseljenici iz Brusja na Hvaru. Na prvotnim kolonijama (Baradero, Ramallo,
Villa Constitucion) ostajali su samo oni iseljenici koji su kupili zemlju i oni
koji su se preorijentirali na trgovačke poslove. Došavši u Acebal iseljenici su
svojom ušteđevinom kupovali manja imanja, kasnije i veća (1000 hektara) od
kojih su neka bila u vlasništvu Engleza.
Potom su počeli
otkupljivati i zemljište u okolici Acebala i malo po malo postali su etnički
jaka grupa zemljoradnika-kolonizatora koji su primjenjivali najsuvremenije
načine eksploatacije zemlje. Novi pristigli hrvatski iseljenici učili su od
starih, radili zajedno s njima i slušali njihove savjete, širili postojeće
čakare, te poput njih i sami postajali novi vlasnici zemlje.
Acebal i njegova
neposredna okolica zahvaljujući hrvatskim useljenicima preobrazio se od
siromašnog sela i trošnih kuća u mali gradić sa svom potrebnom infrastrukturom
(industrija, trgovina, kino...).
U okolici grada na
zapadu i jugu svakim danom sve je više bilo zemljoradničkih posjeda u
vlasništvu hrvatskih iseljenika, a u gradu Acebalu više od polovice
stanovništva činili su Hrvati (Prema Zamečanin,
1937).
Kako su 1912. godine
izgrađene mnoge željezničke pruge koje su do tada ekonomski ovisile o Acebalu
grad je izgubio dotadašnju važnost pa su osnovane nove hrvatske kolonije uzduž
nove željezničke pruge Barlett (kasnije Villa Mugueta) pa sve do Choveta.
Ulogu Acebala postepeno
je preuzela Villa Mugueta jer su se otvaranjem željezničke pruge Rosario-Puerto
Belgrano 1912. godine otvorile mogućnosti za obrađivanjem novih poljoprivrednih
površina koje su uglavnom uzimali Hrvati.
Hrvatski iseljenici
naseljavali su brojna mjesta u potrazi za zemljom: Elortondo, San Urbano,
Hughes, Juncal, Alcorta. Jedna grupa je otišla iz Acebala u pograničnu zonu
provincije Buenos Aires u Peyrano, Arroyo del Medio, El Socorro i dr. (prema Zamečanin, 1937). U prvom desetljeću 20
stoljeća došao je veći broj iseljenika iz Dalmatinske Zagore[2]
(Imotski, Makarska i nešto iz Sinja).
Hrvatski iseljenici
postigli su značajne uspjehe u zemljoradničkim poslovima i vođenju
zemljoposjeda iako nisu imali ranije stečeno iskustvo rada na velikim
površinama uz primjernu moderne tehnologije/strojeva[3].
Karakteristika
iseljenika-„čakarera“ bilo je stalno seljenje u potrazi za novom i plodnijom
zemljom.
Nalazimo ih u svim
vrstama zanimanjima unutar poljoprivredno-zemljoradničkih poslova kao u unutar
različitih pozicija u zemljoposjedničkoj hijerarhiji: od vlasnika zemlje do
najamnih radnika.
Osim iseljenika
zemljoradnika bio je i značajan broj iseljenika koji su se bavili trgovinskim
poslovima.
[1] Buratović je iz Vrbinja na Hvaru. Nije
poznat podatak kad je stigao u Argentinu ali se pretpostavlja da je stigao kao
kormilar na nekom jedrenjaku. Istaknuo se u poslovima trasiranja telegrafskih
linija po unutrašnjosti Argentine. Bio je građevinski poduzetnik. U argentinsku
je povijest ušao kao stručnjak koji je telegrafskom žicom spojio Buenos Aires i
Rosario, pri čemu se čak borio s indijanskim plemenima. Pod imenom "Mayor
Buratovich" ušao je u argentinsku povijest. Često je savjetovao i pomagao zemljake
naročito Hvarane (Prema Zamečanin, 1937:
125).
[2] U Hrvatskoj su na otoke dolazili
raditi kao sezonski radnici ljudi iz Dalmatinske Zagore osobito vezano za
radove u vinogradima. Hvarani su najviše uzimali radnike iz Imotskog, pa su
tako stvarane veze Imoćana i Hvarana (vlasnika vinograda), koji su ih
povezivali sa Hvaranima u Argentini.
[3] U domovini su obrađivali manje njive
i vinograde koristeći motiku.
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/009-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni
prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment