006
Hrvatski iseljenici u Argentini
Za
slobodu koju se daje prima se teški lanac rabote, neprekidne rabote: radni
uvjeti iseljenika
Argentina je primala
veliki broj imigranata – radnu snagu potrebnu da izgradi zemlju. U tom radnom
kontingentu bio je i veliki broj hrvatskih iseljenika, ali ovisno o znanju ili
vještinama koji su donijeli sa sobom ili u tom trenutku potrebnim
profesionalnim sklonostima, kao i sposobnostima učenja i prilagođavanja radnim
uvjetima u danoj situaciji prolazili su bolje ili lošije.
Primjer 1. Iseljenik iz
Buenos Airesa „.Ovdje se mora raditi i samo na željeznoj i neustrašivoj
odlučnosti gradi se život. Za slobodu koju se daje prima se teški lanac rabote,
neprekidne rabote! Tko dakle nije mlad neka se promisli. Ovdje se može raditi i
započeti lijepa budućnost ali šteta što naš svijet u velikom broju ne zna ni
čitati ni pisati, a i gospodarstvo na velikoj podlozi ne pozna.
Kad vidi teretne
željeznice sa stotinu vagona sa makinama za poljoprivredu ne zna što bi. Ipak
zahvaljujući darovitosti mnogi naši koriste makine za obradu svoje zemlje. Što
bi tek da su to imali doma. U Dalmaciji bi se trebao donijeti zakon da malog od
broda nauče čitati i pisati jer mnogi mladići od 18 godina ne znaju čitati ni
pisati. Savjetujemo da se uči engleski za rad na strojevima. Prvo je znanje
jezika i zanat“ (Narodni list,
8.4.1905).
Primjer 2. Iseljenik iz
Buenos Airesa "Do svjedodžaba iz Europe puno se ne drži jer vele mogao si
ih dobivati.
Kažeš li ovo znadem, ti
pokazi. Kao zanatlija ćeš naći posao ako si dobar zidar, limar, bravar, pekar,
brijač, krojač itd. Obrazovani ljudi neka se ne sele ako ne znaju tri jezika:
španjolski, talijanski, engleski. Poznavanje samo jednog nije dovoljno, a
učenog proleterijata ima mnogo (Narodni
list, 8.4.1905).
Primjer 3. Konzul iz
Buenos Airesa: "Austro Ugarski konzul javlja da je u zadnje vrijeme velika
navala iseljavanja u Argentinu od čega nađu posla samo oni koji tamo imaju
nekog svoga i znaju španjolski govoriti.
A da tome bude zlo i
naopako jer ne hodeći zarade moraju se natrag povratiti a sa čime će jadni kad
su sve potrošili na onome što su bili sa sobom ponijeli. Ovo preporučamo neka
dobro promisli naša čeljad što lete u Argentinu ko muhe bez glave" (Narodni list, 15.11.1906).
Primjer 4. Iseljenik
Karaman iz Buenos Airesa: „Iseljenici idu gdje ih šalju pošto ne poznaju jezika
niti zemlje. Rade od ishoda do zapada sunca. Ne piju vino već vodu oko 8 sati i
oko 2-3 sata piju mate cocido.
Spavaju na tvrdoj zemlji
povrh malo trave u malim kućicama. To su carpas
ili u nas šator. Po danu vruće, noću hladno. Idu nečisti i razdrpani. Kad nauče
nekoliko riječi idu na drugo mjesto tražeći posao sa većom zaradom. Malo ušteđenog
novca troše na željeznici za putne karte i hranu.
Zbog nepoznavanja
jezika, zanata ili oskudice radnika ne nađu posao pa idu radit na željeznice
11-12 h. Mnogi idu na žetvu u Sjevernu Argentinu i u prosincu, a u Južnoj
Argentini u veljači. 14 h radu na dan počivaju 2 sata u podne.
Od velikog napora se
razbole, spavaju pod vedrim nebom u slami, a slama je postelja. Pomorcima je
dobro rade 8h, a prekovremeni se dvostruko plaćaju. U nedjelju ne rade. Dobro
jedu i spavaju. Na moru ili u gradu dobre su plaće, ali je teško naći rada bez
preporuke ili prijateljstva“ (Narodni
list 30.6.1911).
Iz navedenih primjera
mogla bi se rekonstruirati slika hrvatskog iseljenika-radnika, iako ona nije
homogena i unutar nje moglo bi se izdvojiti nekoliko podskupina radnika. Prema
izvještajima većina ih nije pismena i ne poznaje principe makro- gospodarstva,
niti korištenje modernih poljoprivrednih strojeva.
Ovakva vrsta
poljoprivredne proizvodnje bila je potpuno strana i nova Hrvatima, budući su u
domovini do Prvoga svjetskoga rata radili na malim, rascjepkanim imanjima i
primitivnim alatom-plug i konji. Suprotni tom Argentina je bila poljoprivredna
zemlja, s ogromnim površinama plodne zemlje.
Zahvaljujući samo
darovitosti, budući da znanja i vještine nisu donijeli sa sobom mnogi Hrvati su
se snašli u novim okolnostima učeći rad i prihvaćajući moderna sredstva obrade
zemlje. Iz tih razloga pojedini iseljenici uspjeli su vrlo brzo izboriti status
uspješnih zemljoradnika.
Najgore su prolazili
iseljenici koji nisu poznavali jezik i nisu imali nikoga poznatog u Argentini u
svrhu preporuke na određeno radno mjesto. Takvi iseljenici mogli su poboljšati
svoju poziciju učenjem određenih vještina, među kojima je na prvom mjestu bio
španjolski jezik. Naime kad bi naučili malo španjolskog mogli su tražiti bolje
plaćene poslove.
Za Argentinu je
specifično da je bio veliki broj sezonskih radnika-koji su stalno selili ovisno
o žetvi iz jednog u drugi predio Argentine.
Ovakvi iseljenici nisu
imali stalno boravište i nisu se vezali uz određen kraj. Jedna skupina
iseljenika radila je na željeznicama po 12 h u teškim uvjetima i malom zaradom.
Najbolje su prolazili pomorci koji su imali dobar društveni i materijalni
status ali takvi poslovi mogli su se dobiti jedino uz preporuku ili
prijateljstvo.
Dobro su prolazili i
iseljenici zanatlije, oni sa znanjem španjolskog jezika (i engleskog za rad s
strojevima), kao i mladi, fizički snažni iseljenici koji su mogli izdržati
teške, naporne fizičke poslove.
Obrazovani ljudi nisu
bili traženi u ovom razdoblju, budući je bilo veliki broj obrazovanih, a mogli
su uspjeti eventualno oni koji su uz obrazovanje bili i poligloti.
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/005-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni
prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA
No comments:
Post a Comment