003
Hrvatski iseljenici u Argentini
1.4.
Strukturalne karakteristike iseljenika i ukupan broj iseljenih
Možemo govoriti samo o
procjenama. Do 1914. godine procjenjuje se brojka od 25.000 iseljenika u Čileu
(Lakatoš, 1914:76). Prema navođenju brojčanog stanja iz Sinovčićevog (1990)
prikaza do Prvoga svjetskoga rata bilo je oko 50 000 Hrvata u Argentini, što je
duplo više negoli Hrvata u Čileu.[1]
Prema istraživanju
Derado-Čizmić (1987) starosna struktura bračkih iseljenika u vrijeme
iseljavanja pokazuje da su u najvećem postotku (40,4%) iseljavali mladi
muškarci između 16-20 godina i da je većina (86,6%) uspjela prije iseljavanja
završiti četverogodišnju osnovu školu.
Iz navedenog
istraživanja prema spolnoj strukturi u Argentinu je iselilo 75.4% muškaraca i
24.6% žena. Slične brojke odnose se i na Čile pa je 72.1 % iseljenih muškaraca
i 27,9 % iseljenih žena.
1.5.
Načini iseljavana Dalmatinaca i običaj opraštanja s mještanima
Dalmatinci su iseljavali
je uglavnom u grupi – sa prijateljima, susjedima i rodbinom iz rodnog mjesta.
U splitskim i zadarskim
novinama nalazilo se niz oglasa za putovanje u prekomorske zemlje.
Najviše se putovalo preko luke Trsta, ali i iz drugih evropskih luka:
Rotterdam, Amsterdam, Bremen, Hamburg i dr. Putovanje na primjer do Buenos Airesa trajalo je mjesec
dana.[2]
U Dalmaciji se njegovao
običaj opraštanja mještana s iseljenicima. Večer prije odlaska za iseljenike se
pripremala oproštajna večera, a iseljenici su obilazili kuće svojih mještana
kako bi se oprostili s njima.
Sutradan uoči odlaska
iseljenika mještani bi se okupili u velikom broju kako bi ih ispratili na brod
i zaželjeli sretan put. Brod bi prilikom polaska svirao tri puta brodskom
sirenom i tako najavljivao odlazak.
Primjer 1. Opraštanje
iseljenika i prijatelja mještana s otoka Hvara "Bio sam dijete kad se brat
mog pokojnog oca Petar (Pijero) opraštao od svojih u Vrboskoj na Hvaru prije
odlaska u Argentinu. Njegovi su mu prijatelji došli jedne večeri zaželjeti
sretan put i zapjevati onu tužnu, nezaboravnu popijevku:
Ti ostaj s Bogom al se
sjećaj mene! Na rastanku, na rastanku smo, nek te prati Bog! Baka je ridala, a
tetke je pridržavale da ne padne u nesvijest. Zašto je morao otići u strani
svijet? To ni danas ne mogu dokučiti" (Kupareo,
1989:77)
2.2.3.
Iseljenici o Argentini
Mi
smo Hrvati nesretni doma i u tuđini: bezizlaznosti -niti se povratiti u
domovinu niti ostati u Argentini
Primjer 1. Izvještaj iseljenika
iz Rosaria: "Stranačke borbe zbog neustavne uprave Dr Juareza Celmana.
Krši ustav, vlast je prigrabio kao samovoljni vladar i namjestio svoje
guvernere kršeći autonomno pravo pokrajina. Sam izabrao zastupnike dijeleći im
časti, trošio državni novac. Nije se osvrtao na poštenje, znanje i sposobnosti
već sve dijelio miljenicima pa državne blagajne prazne, a biti će raspušteno
oko tri tisuće činovnika. Prije nije bilo kriminala u nižim staležima a sada je
itekako vidljiva.
Predlaže se stranka
Union Civica misleći da je jedina u stanju spasiti državu, a neki hoće vladinu
stranku. Prva je u većini, ali druga ima oružanu silu (razbojnička ubijanja u
Rosariu, Cordobi, Santiagu de Estero)". (Narodni list, 11.2.1891).
Primjer 2. Izvještaj
iseljenika iz Buenos Airesa: "Stanje je kaotično, vlada je krenula opakim
putem i već pet mjeseci su nastali izbori za novog predsjednika Republike, ali
stranke ne pristaju na kandidate koje je vlada predložila i vlada uzrujanost i
pomutnja.
Za radikalnu stranku La
Union Civica pristaje sve što je otmjenije i poštenije u pučanstvu pa i neki
generali, časnici ratnog brodovlja. Država je spala na najniži stupanj,
zakrčila trgovinu a narod je upropašten jer nema posla, a sve je poskupilo. Čak
niti oni koji imaju novac u banku ne mogu ga podići jer su banke zatvorene.
Narod je silno uzrujan
zbog Vlade, pa se ona boji prevrata te je uhapsila sve čelnike radikalne
stranke (odlučio Vladin kongres) te su zabranili sve novine oporbene stranke.
Zatvorili su telefone, poštanske urede i uveli opsadno stanje te izjavili da je
radikalna stranka bila spremna dignuti ustanak da su htjeli uhapsiti
predsjednika Republike i ministre i objesiti ih na trgu.
Budući su sada izbori i
ako pobjedi koji kandidat Vladin moramo seliti kao i mnoge tisuće drugih
naroda. Problem je jer u banci ne možemo dignuti novce. Oni koji nemaju
konzularni list silom moraju ići u vojnike, a mnogi naši koji nisu imali putni
list konzulat ih ne priznaje za Austro-Ugarske podanike i smatra ih bjeguncima.
Trebala bi se Austro-Ugarska vlada osvrnuti na ovaj problem i narediti
konzulima da nas uzmu u zaštitu“ (Narodni
list, 14.5.1892).
Krajem 19 stoljeća
iseljenici u Argentini iseljenici našli su se u vrlo nepovoljnom položaju.
Politička i ekonomska nestabilnost, državni bankrot, nezaposlenost, vojne
diktature, hapšenja.
Hrvatski iseljenici tzv.
vojni bjegunci prisilno su mobilizirani u vojsku jer nisu imali zaštitu
konzulata, bili su iseljenici "bez državljanstva". Drugi nisu mogli
podići novac kojim bi kupili kartu i izašli iz Argentine. U takvom okolnostima
mnogi Hrvati su stradali o čemu govori i slijedeći primjer.
Primjer 3. Izvještaj
iseljenika iz Rosaria: "Redarstvo ni krivog ni dužnog ubili Hrvata
Budihladića. Mi smo Hrvati nesretni doma i u tuđini. Tko se stara da bude
imenovan onaj koji će jednakom mjerom mjeriti sve narodnosti u Austro-Ugarskoj
(Narodni list, 22.3.1902).
Primjer 4. Izvještaj
iseljenika iz provincije Santa Fe: "Mirni i neovisni građani među kojima
je i veliki broj naših zemljaka vrijednih i uglednih su uznemirivani. Policija
ne reagira. Mirni građani koji nisu po volji poglavici policije Maldonadu nisu
slobodni da noću na ulici izađu (Narodni
list, 7.9.1905) Hrvatski iseljenici osjećaju se bespomoćno i nesigurno,
njihova prava kao iseljenika i građanina su ugrožena.
Teške okolnosti u kojima
su se našli iseljenici proizveli su i siromašenje njihovih obitelji u domovini
čekali njihov novac. Iseljenici nisu imali oslonac ni od strane konzulata, niti
domovinske vlasti, a u Argentini nije funkcionirala pravna država.
Stoga je njihova
situaciju opisana riječima "Mi smo Hrvati nesretni doma i u
tuđini" – emarginirani pojedinci.
Zajednička kako su je
opisali nesretna sudbina dovest će do procesa jačanja etničke/iseljeničke
skupine iznutra (etnička mobilizacija).
Preispitujući svoj
položaj u domovini i iseljeništvu, i zaključivši da su sami „prepušteni sebi“
neće prouzrokovati još dublju marginalizaciju već zajedničku strategiju za
promjenom postojećeg stanja.
[1] Izvor: Sinovčić,
1991: 24-25
[2] Putovalo se u teškim uvjetima. U
jednoj prostoriji bilo je i do 30 kreveta, spavalo se u odjelu. Osnovna hrana
bila je kruh, konjsko meso i krumpir. Zbog nehigijenskih uvjeta i nedostatka
hrane i pitke vode na brodovima su mnogi umirali. Među umrlima najviše su bila
djeca (Pogledaj više Antić, 1991, Derado-Čizmić, 1987).
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/002-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni
prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment