009
Hrvatski iseljenici u Argentini
3.1.3.
Hrvatske kolonije u pokrajini Buenos Aires
Najveći broj hrvatskih
iseljenika prošao je kroz luku Buenos Aires koja je bila polazno mjesto od
kojeg su iseljenici dalje migrirali u druge dijelove Argentine ili druge zemlje
Južne Amerike.
Dio iseljenika ostao je
u Buenos Airesu i okolici, koja je u to vrijeme bila važna pomorska luka. Neki
izvori (Kurtić, 1969) navode da je
nekoliko Hrvata u Buenos Airesu bilo još 1790. godine. U predgrađu Buenos
Airesa - La Boca i Dock Sud naselila je veća grupa Hrvata za vrijeme
najintenzivnijeg (masovnog) iseljavanja, krajem 19. stoljeća.
Prema podacima Narodnog
lista Slavjana (uglavnom Dalmatinaca) 1888. godine u Buenos Airesu bilo je oko
3000 (Narodni list, 14.12.1889). U La
Boci iseljenici su bili profesionalno angažirani u pomorskim poslovima:
pomorci, kapetani, mornari, ribari. Po porijeklu uglavnom su bili iz Dubrovnika
i Boke Kotarske. Smatra se (Antić,
1991, Lupis-Vukić 1931 kako je razvoj
hrvatske useljeničke zajednice na ovom području bio usko vezan uz ime Nikole Mihanovića.[1]
Primjer 1. Buenos Aires:
„Prva hrvatska iseljenička zajednica formirana je na području grada i
provincije Buenos Aires. Početkom 20. stoljeća nije se povećavala novim
doseljenicima.
Došlo je jedino nešto
Crnogoraca, a Dalmatinci su uglavnom odlazili u Santa Fe gdje se stariji
iseljenici bavili poljodjelstvom, pa su i za njih nalazili posao ili su
odlazili u Punta Arenas u Čile i Peru.
Broj Hrvata u Buenos
Airesu opadao je zbog nemogućnosti nalaženja posla.
Dalmatinci su do tada
bili najviše zaposleni kod Mihanovića koji je i dalje mogao primiti ali tek
neznatan broj hrvatskih iseljenika jer su ga pritiskale argentinske vlasi da
zaposli što više Argentinaca.
U to vrijeme već su bili
završeni poslovi u lukama, izgradnji željeznica, kanalizacija, koji su
iziskivali veći broj fizičke radne snage. (Narodni
list, 30.11.1903).
Primjer 2. Buenos Aires
„U ovom velikom gradu koji broji skoro milijun stanovnika oko 6000 Hrvata iz
Dalmacije koji su većim djelom prenapučili kraj Boca dio grada Buenos Aires.
Po ulicama u Boci mnogo
se čuje hrvatskog jezika što mnogo naše veseli i tješi jer umišlja da se u
domovini nahodi. (Narodni list,
11.3.1905.)
Hrvatski iseljenici
živjeli su u dobrosusjedskom suživotu s Talijanima koji su u predgrađu La Boca
imali monopol i snažan društveni utjecaj. Poslije njih gledajući iz perspektive
etničkog poduzetništva i utjecaja bili su Hrvati iz Dalmacije, Istre i
Primorja. Talijani su se bavili trgovinom, a Hrvati pomorstvom (usporedi Krile, 1910).
U predgrađu Dock Sud
naselila je značajna skupina Bračana koji su radili uglavnom teške fizičke
poslove kao lučki radnici. Prema izvještaju za Narodni list u pokrajini Buenos Aires 1903. godine bilo je 35 000
austrijskih podanika od toga 25 000 iz Dalmacije, Hrvatske i Istre.
Osim spomenutih
zanimanja bio je značajan broj trgovaca, te manjim dijelom radnika u
građevinarskim poslovima. Osim u Buenos Airesu u istoimenoj provinciji
iseljenici su živjeli u mjestima Tandilu, Ramallo i Baraderu gdje su se bavili
poljodjelstvom.
U Tandilu ih je početkom
20. stoljeća bilo 300-400, uglavnom iz Hreljina i Dola od Križišća između
Rijeke i Novog Vinodolskog. Ovi iseljenici radili su u kamenolomima (Narodni list, 20.6.1903). Iseljenici
–zemljoradnici ili tzv. "čakareri" bili su razmješteni po sjevernom
dijelu pokrajine Buenos Aires i pokrajine Santa Fe. Baradero je bilo prvo
sjedište hrvatskih iseljenika zemljoradnika, porijeklom iz Dalmacije, uglavnom
sa otoka Hvara.
Kad su se prilagodili
novom poslu jedna grupa Hvarana pomaknula se u okolicu mjesta Ramallo gdje su
ostali nekoliko godina, a onda ponovno u potrazi za boljom zemljom i većim
poljem pomicali su se prema sjeveru unajmivši nekoliko polja u okolici Villa
Constitución gdje je živjelo i dosta iseljenika iz Boke Kotorske i Dubrovnika.
Manji broj iseljenika
naselio je obližnje mjesto Pavon Arriba gdje su uglavnom radili kao najamnici,
dok se manji broj zemljoposjednika nalazio u mjestu Los Molinos (već 1905) i
Arequito (Prema Iseljenički muzej,
1938).
[1] Nikola Mihanović
rođen je 21.1.1848 godine u selu Doli kod Dubrovnika. Prije negoli je navršio
13. Godina ukrcao se na mali brod kao član posade i plovio po jadranskim i
mediteranskim lukama. Godine 1867. iskrcao se s engleskog broda u
Urugvaj-Montevideo i pošao je u Paragvaj. Kako su u to vrijeme Argentina,
Brazil i Urugvaj vodili rat protiv Paragvaja slobodna je bila plovidba po
rijeci Parana, a brodovi su prevozili na temelju ugovora. Vidjevši u tome dobar
posao, naselio se u Alto Parana i putem takvih ugovora prevozio robu i ratni
materijal. Kad je zaradio novac odluči se vratiti u domovinu ali slučajno u
gostionici “Adriatico” u Buenos Airesu zemljaci ga nagovore da ostane. Tako je
1868. godine ostao u Buenos Airesu. Prvo je radio na brodu Talijana Juana
Bautista Lavarella s kojim postaje prijatelj, a kasnije i poslovni partner.
Godine 1875. Postaje mali brodovlasnik kada je kupio tri broda: Buenos Aires,
Kate i Jeny. Nakon iznenadne smrti poslovnog partnera Juana nastavlja sam posao
i ženi se s njegovom udovicom. U međuvremenu za partnere uzima Jerka Zdanića i
Oktaviana Kozulića i kupuje 4 broda. Društvo je vođeno pod imenom
Mihanović&Cia do 1888. kada je isplatio svoje partnere a poduzeću dao ime
Nicolas Mihanovich. Sudjelovao je i u prevažanju materijala željezničke pruge
prema Bahia Blanca i prijevozom poljoprivrednih proizvoda i stoke u Buenos
Aires. Pojačava svoju flotu kupnjom novih brodova (dva broda naziva imenom
Dalmacia i Austria). Prvi je uspostavio putnički promet između Buenos Airesa i
gradova Colonia i Carmelo u Urugvaju. Godine 1909. Mihanović postaje “apsolutni
gospodar argentinske trgovačke mornarice” raspolažući sa 68 remolkadora, 200
manjih borodva, 82 broda na paru-ukupno njih 350. Osnovao je i niz poduzeća
koja nisu imala veze s pomorstvom. Bio je član raznih humanitarnih i bankarskih
udruženja u Argentini i Europi. Pomagao je i hrvatske kolonije u Argentini.
Franjo Josip ga je imenovao počasnim konzulom s titulom baruna s pravom
nasljedstva. Posjedovao je visoka odlikovanja ruskog cara, te engleskog i
španjolskog kralja (Rojnica, 1974:
171-176).
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/008-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni
prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment