002
Hrvatski iseljenici u Argentini
1.3.2.
Iseljeničke molbe Vladi za osnivanjem konzulata u njihovim iseljeničkim
kolonijama
U hrvatskim kolonijama u
Argentini i Čileu osnovani su austrijski konzulati kao službena diplomatska
predstavništva zemlje iseljavanja. U početku nisu sve hrvatske iseljeničke
kolonije imale svoga konzularnog predstavnika.
Iseljenici su preko
novina kontaktirali zastupnike Dalmatinskog Sabora moleći ih za zauzimanje i
rješavanje njihovog konzularnog pitanja postavljanjem konzula među iseljeničke
zajednice koje ih nemaju, i postavljanjem konzulata koji bi po mogućnosti bili
Hrvati ili Slaveni.
Mnogobrojne molbe
iseljenika za uspostavljanjem konzula/predstavnika koji bi bili iz redova
njihove iseljeničke skupine bile su odbijene od strane bečke vlasti pod izlikom
kako nema sposobnih niti obrazovanih iseljenika koji bi mogli predstavljati i
voditi konzularnu službu.
Konzuli u iseljeničkim
kolonijama po nacionalnosti su bili većinom Nijemci ili Talijani koji nisu
razumjeli hrvatski jezik. Iseljenici su pisali zastupnicima ukazujući im na
problem i tražeći njihovo zalaganje u Saboru da hrvatske iseljeničke kolonije
predstavljaju Hrvati ili Slaveni.
Primjer 5. Iseljenik iz
Buenos Airesa: "Evo je deset dana da sam došao u ovaj grad. S početka ne
poznah nikoga. Drugoga dana mojeg boravka u gradu pođoh do austrijskog
konsulata da mu se pritužim kako su me preko Oceana gostili na engleškom
parobrodu i u isto vrijeme da ga umilim ne bi li mi dao koju preporuku da lakše
nađem posao. Došavši tamo ne nađoh konzula već tajnika: Mi nismo u dužnosti
nikoga karati zbog naših podanika, a još manje davati im preporuka. Traži po
gradu mjesto koje te voja, a ja ne mislim za drugoga. Tajnik je ovdje rođeni Talijanac.
Zašto da po ovim krajevima nemaju naše konzule naš čovjek kad dođe amo ne može
ni razumiti konzule" (Narodni list,
11.8.1886).
Iz prethodno navedenih
primjera zaključujemo kako su službeni austrijski konzulati u vrlo slabim ili
bolje rečeno ravnodušnim odnosima prema hrvatskim iseljenicima. Taj stav
proizlazi iz etničkih razlika i netrpeljivosti koje su započele još u domovini.
Naime konzularni
zastupnici bili su birokratski službenici iz krugova njemačke ili talijanske
inteligencije postavljene od strane Austrijske vlasti. Iseljenici koji su
predstavljali hrvatski puk nisu im bili bliski niti na etničkoj niti na klasnoj
osnovi. Osjećajući političku inferiornost naprama Nijemaca i Talijana u
Dalmaciji bili su distancirani i neprijateljski raspoloženi prema njima. To se
nastavilo i u iseljeništvu, jer su iseljenike predstavljali konzuli Nijemci i
Talijani s kojima nisu mogli uspostaviti niti usmenu komunikaciju budući su
govorili različitim jezicima.
S druge strane, po
njihovim riječima odnosili su se prema njima kao prema "inferiornoj rasi",
te nisu imali razumijevanje za njihove problema, dok su drugačije postupali s
Nijemcima i Talijanima (iz Austrijskog dijela Monarhije). Iz tih razloga, putem
Narodnog lista iseljenici su tražili
pomoć dalmatinskih zastupnika (dobivanje konzula Hrvata ili Slavena, koji
govore hrvatski jezik). Na taj način odredili su i svoju etničku pripadnost i
važno obilježje svog identiteta.
- - - -
prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/001-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
sljedeći http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/04/003-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni
prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet
u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios Migratorios
Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno croata para los
croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio otorgado por ese
organismo http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment