014 Hrvatski iseljenici u Argentini
3.2.4.
Iseljenički tisak u Argentini
Tablica 13. Iseljeničke
novine u Argentini
Naziv
novina
|
Godina
|
Grad
|
Narodni glas
|
1880.
|
Buenos Aires
|
Iskra Slavjanske
Slobode
|
1879.-1883
|
Buenos Aires
|
Slavjanski glas
|
1891.
|
Buenos Aires
|
Materinska riječ
|
1908.-1911
|
Rosario
|
Jeka (poseban broj
Materinske riječi)
|
1910.
|
Rosario
|
Zajednica
|
1910.-1917
|
Rosario
|
Sloboda
|
1913.-1915
|
Buenos Aires
|
Izvor: Prema Antić,
1991; Iseljeničke novine; Iseljenički arhiv.
Iseljenička društva
izdavala su vlastita glasila/novine putem kojih su propagirani određeni
sadržaji poglavito u svrhu etničkog/nacionalnog osvješćivanja iseljenika.
Prve iseljeničke novine
na području Argentine izdane su pod imenom Narodni
glas.
Prvi broj izdan je
negdje početkom 1880. godine, ali o njemu nema podataka, osim da ga je grupa
iseljenika predvođena Dinkom Grisogonom Bortolazzijem bojkotirala zbog izrazito
austrougarske političke orijentacije (Usporedi Antić, 1998).
Bortolazzi je nakon
objavljivanja serije članaka namijenjene slavenskim iseljenicima pod rubrikom
Per gli Slavi (za Slavene) u talijanskom listu La Patria Italiana pokrenuo
tiskanje novina Iskra slavjanske slobode koja je ujedno bila službeno glasilo
Slavjanskog pripomoćnog društva i čitaonice Spavajući lav.
Pisane su dvojezično na
španjolskom i hrvatskom jeziku, a izlazile su svakog prvog u mjesecu.
Prema člancima u
novinama zaključujemo da je Bortolazzi bio osim urednika i jedini novinar u
novinama.
U prvom broju Iskre
slavjanske slobode opisan je njen cilj riječima: «Držati živo među nama
štovanje domovine.
Pobijati tajne spletke
nekojih od izrođenih Slavjana, koji pod izlikom milostinje šire i rasplodiše
Austrijansko, potkopavajući domorodne težnje Slavjana, koji i ovdje nalaze
odziv i bezbrojne nasljednike. Zadaća naša, Austrijanskih podanika, a Slavjana
bit će: sloboda tuđinskog ropstva» (Iskra
Slavjanske slobode, 1.3.1883.).
Novine su propagirale
zajedništvo svih Slavena i bile su antiaustrijski orijentirane.
Putem novina Bortolazzi
je osim buđenja nacionalne svijesti među iseljenicima, indirektno utjecao i na
političke promjene u domovini.
Novine su primali
ugledni pojedinci u Dalmaciji, pa su austrijske vlasti shvativši ih kao
prijetnju prionuli njihovoj zapljeni i cenzuri. Nakon Iskre Slavjanske slobode izdavan je Slavjanski glas.
O njemu nemamo puno
informacija osim šturih podataka iz Narodnog lista koji piše da je Slavjanski
glas pisan na hrvatskom jeziku, i da je njegov urednik bio iseljenik Druzeić.
Bio je kratkog vijeka pa
je za par mjeseci prestao s izlaženjem.
Nadalje je izlazila
novina Sloboda s urednikom Jurajem Vukovićem, a potom pod uredništvom njegove
supruge Klotide.
U zaglavlju lista pisalo
je «glavno i neodvisno glasilo iseljenih Hrvata iz Trojedne Kraljevine
Dalmacije-Hrvatske-Slavonije, Bosne – Hercegovine i Istre.
U početku prema pisanju
Domovine novine su štitile interese iseljenika Austrougara, a financirao ih je
Nikola Mihanović[1] (Domovina, 14.8.1913.).
Kasniji brojevi Slobode
pod uredništvom Klotide zagovarale su povezivanje svih Slavena u zajedničkoj
borbi protiv Austro-Ugarske Monarhije.
Jedna od najznačajnijih
novina ne samo u Argentini već i u cijeloj južnoj Americi bila je "Materinska
riječ" iz Rosaria, koja je izvršila jak nacionalni utjecaj među
iseljeništvom.
Inicijativa za
izdavanjem novina bila je pokrenuta na sastanku prilikom osnivanja Društva
iseljenih Jugoslavena za materinsku riječ.
Prvi urednik bio je
učitelj Marin Božičković, potom Josip Kraljić i Ante Belanić.[2]
Ovaj list predstavljao je ozbiljnu prijetnju za austrougarske vlasti koje su
zabranile ulazak novina u domovinu, a preko svojih konzularnih predstavništva i
u zemlje Južne Amerike. Iz tih razloga list je promijenio ime u Progonjena
materinska riječ.
Najveću zaslugu oko
izdavanja novina imala su braća Martinolić[3]
i učitelj i novinar Josip Antun (Anton) Kraljić koji je došao na poziv[4]
braće Martinolić iz Malog Lošinja (Božičević, Matica, 1976).
Kraljić je izdavao
novine koje su programski zagovarale jedinstvo Hrvata, Srba i svih slavenskih
naroda, a predstavljale su se pod imenom glavni organ južnoslavenske
iseljeničke zajednice u Južnoj Americi.
Pretpostavlja se da su
kontakti sa istarskim preporoditeljima Matkom Laginjom i Vjekoslavom Spinčićem
prilikom njihova posjeta domovini utjecali na njihovu političku preobrazbu i
ostavku na vodećim mjestima Austrougarskog društva (Antić, 1998: 135)
Materinska
riječ je izdala i
poseban prilog-hrvatski iseljenički kolendar za godinu 1910., Jeka, također s urednikom Josipom
Kraljićem.
Potom je izlazila
Zajednica u Rosariu pod uredništvom Radeljaka koji je iz Čilea reemigrirao u
argentinski Rosario. Namjera mu je bila putem novina okupiti hrvatske
iseljenike diljem Južne Amerike.
U početku ga napada
Domovina iz Punta Arenasa povezujući ga izravno s Nikolom Mihanovićem:
"Gdje su oni članci, one lijepe i iskrene riječi Materinske riječi budeći
nacionalnu svijest u Americi?
Kako to da se Materinska riječ nije bojala da joj bude
zapriječen ulaz u habsburšku monarhiju, a da se toga Zajednica boji?
Je li Zajednica zapravo Hrvatsko – slavenska
ili je ona u službi jednog čovjeka, kojega je Materinska Riječ uvijek napadala, jednog čovjeka koji je zanijekao
svoj narod i svoju domovinu, a stavio se u maćuhinsku službu austrijske vlade?
(…) Zajednica ne zadovoljava ni
Hrvate ni Slavene jer ona je austrijska (…). Ne mi te ne možemo slijediti; žalosno
je ovo razdijeljene, ovo cijepanje hrvatstva u tuđem svijetu, ali hoćemo ostati
svjesni naše narodnosti i naših prava″ (Novo
doba, 13.4. 1911).
Imao je dopisnike iz
raznih područja Argentine, Čilea, Bolivije, Perua, Brazila, Urugvaja, i
Paragvaja. Odbacivanje Zajednice posebno od strane hrvatskih iseljenika u Čileu
nastupilo je prilikom sarajevskog atentata i sukoba koji je tada nastao između
Srbije i Austro-Ugarske kada je Zajednica stala na stranu Austro-Ugarske.
Od tada će Zajednica sloviti kao austrijska novina,
novina «austrijskih plaćenika» i izdajice Radeljaka (Domovina, 1914). Čileanska
Domovina će je imenovati organom
frankovački orijentiranih Hrvata, koja je piše protiv Srba i Srbije,
glorificirajući Austriju.
Radeljakova Zajednica oštro je pak napadala Slobodu, službeno glasilo Hrvatske
straže. Radeljak je smatrao negativnim što Sloboda zagovara i propagira
jugoslavenstvo kao nacionalnu strategiju na štetu hrvatskog imena, a time i
hrvatskog nacionalnog identiteta.
U ovom razdoblju u
Argentini izlazi nekoliko vrsta novina u dvjema pokrajinama: Buenos Aires i
Santa Fe.
Prema pisanju njihov
cilj bio je buđenje hrvatske nacionalne svijesti među iseljeništvom. Uglavnom su
bila u službi iseljeničkih društava kao njihova službena glasila.
[1]
Domovina je pisala kako se Sloboda priklanja i
promovira „austrougarske velikane (konzule, barune i Mihanovića i kralja), te
da hoće zavesti iseljenike pod «austrougarsku kapu». Iseljenike je upozoravala
na pisanje Slobode riječima «hrvatski iseljeniče goni «Slobodu» iz Buenos
Airesa kao kugu iz svoje kuće» (Domovina,
31.7.1913).
[2] Materinska riječ je izdala poseban prilog-hrvatski
iseljenički kolendar za godinu 1910. Urednik je bio Josip Kraljić. Posvećen je
prvoj stogodišnjici oslobođenja i nezavisnosti Republike Argentine. Članci su
pisani na hrvatskom i španjolskom jeziku. Bila je podijeljena u tri dijela pod
nazivima: Argentina, zabava i pouka, naši sokolovi.
[3] Braća Martinolić prvo
su bili u upravi Austrougarskog društva uzajamne pomoći u Rosariu (prema Jeka,
1910). Naime obojica su završila talijanske škole, a Noa je do dolaska u
Rosario bio godinu dana dobrovoljac austrougarske ratne mornarice.
[4]
Kraljića su Martinolići pozvali
jer su bili zabrinuti zbog nacionalnog raslojavanja hrvatske iseljeničke
zajednice na Slavene, Austrijake i indiferentne. Smatrali su njega pravom
osobom, sposobnom pokrenuti novine koje bi utjecale na hrvatske iseljenike
sprječavajući asimilaciju i gubljenje nacionalnog identiteta.
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/05/013-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni prikaz
transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment