5.
BULETIN «CROACIA»
JEDAN
od velikih osobnih prijatelja dr. Branka Jelića u Buenos Airesu bio je ing.
Ivan Marion Kolusi Šimanović. On se s njime stavio u vezu, čim je Branko stigao
u Montevideo. Prihvatio ga je, kada se izkrcao u luci Buenos Airesa, brinuo se
za nj prvo vrieme njegova boravka u Argentini i branio ga pred redarstvom. Uz
profesora Žuvanića, ing. Kolusi bio je od početka do konca Brankova boravka u
Argentini njegov najtješnji suradnik.
No,
suradnja s Brankom nije bio jedini Kolusijev doprinos u tadašnjoj borbi
hrvatske emigracije za svoj narod. Kolusijeva je zasluga, da se izdavanjem
jednog izvrstno uređivanog buletina na španjolskom jeziku brinuo, da
argentinski i uruguayski tisak bude pobliže obaviešten o zbivanjima u Hrvatskoj
i o borbi Hrvata za državnu nezavisnost.
Još
u listopadu 1930. rekao mi je ing. Kolusi, da se odlučio na izdavanje mjesečnog
buletina na španjolskom jeziku. Poslije atentata u beogradskoj Skupštini (20.
VI. 1928.), argentinski je tisak redovito registrirao sve važnije polititke
događaje u državi SHS. Tako je, među ostalim, zabilježio, kada je, u znak
odcjepljenja od beogradske Narodne skupštine, u Zagrebu (1. VIII. 1928.),
proglašeno Hrvatsko narodno zastupstvo, koje su tvorili narodni zastupnici svih
hrvatskih stranaka skupa sa zastupnicima Pribićevićeve Samostalne demokratske
stranke. Zabilježena je smrt Stjepana Radića (8. VIII. 1928.). Registrirano je
proglašenje diktature (6. I. 1929.) i promjena državnog imena u Jugoslaviju.
Sve su to bile kratke viesti novinskih agencija, pa je Kolusi smatrao, da je
potrebno argentinsko javno mnienje pobliže upoznati s hrvatskim pitanjem.
Osim
toga, uz prvu poslijeratnu hrvatsku emigraciju, koja se okupljala oko generala
Stjepana Sarkotića u Beču, nastala je poslije uvođenja diktature nova hrvatska
polititka emigracija, koju su, od Hrvatske stranke prava, tvorili: dr. Ante
Pavelić, njen predsjednik i narodni zastupnik, Gustav Perčec, glavni tajnik, i
dr. Branimir Jelić, član odbora i prvak pravaške omladine. Hrvatsku seljačku stranku
predstavljali su njen dopredsjednik, ing. August Košutić, i glavni tajnik, dr.
Juraj Krnjević.
Ovi
politički predstavnici nastupali su u javnosti predstavkama i člancima, koje je
također valjalo popularizirati. Jedan razlog više, da se izide s buletinom.
Za
svoj buletin Kolusi je izabrao naziv «CROACIA», uz dodatak, da se radi o
glasilu pokreta za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda[1].
Prvi
broj buletina «CROACIA» izašao je koncem prosinca 1930., na 24 stranice,
veličine 19 x 13,5 cm, satiniranog novinskog papira, bez korica. Na zaglavlju
naslovne stranice nalazio se u sredini vrha hrvatski grb s početnim crvenim
poljem. S lieve strane grba otisnuto je mjesto izlaženja i broj svezka: Buenos
Aires, rimski I, a s desne mjesec i godina, Diciembre, 1930.
Na
posljednjoj stranici otisnut je crtet političke mape tadašnje Europe, na kojoj
su hrvatske zemlje označene crnom bojom, uz razjašnjenje, da te zemlje hrvatski
narod nastava kroz 14 stoljeća. U dnu stranice otisnuto je ime
urednika i izdavača: Ing. Ivan Marion Kolusi-Šimanović.
Na
prvoj stranici 1. broja donesen je kratki uvodnik o svrsi buletina. Nakon
uvodnika sliedila je na 2. stranici uokvirena slika Stjepana Radića, izpod koje
je na španjolskom sliedio tekst sliedeće izreke umorenog hrvatskog vođe: «Ako Srbija proglasi diktaturu, Hrvatima ne
preostaje nikakav drugi izlaz, nego podpuna razstava od Srbije i uzpostava
svoje državne nezavisnosti».
Izdavanje
buletina financirao je sám Kolusi. On mu je glavni urednik i upravitelj, a
suradnik, napose za prievode na španjolski, profesor Ivan Žuvanić.
Kolusi
je izdao sedam brojeva buletina «CROACIA». Posljednji broj u njegovu izdanju
izašao je u lipnju 1931., dva mjeseca prije moga odlazka iz Argentine u Europu[2].
Na
176 stranica teksta, ne računajuči uveze, kojima su bili proviđeni brojevi 2.
do 7., objavio je Kolusi zanimljivo političko gradivo, sigurno od trajne
vriednosti. Od članaka poviestnog sadržaja htio bih spomenuti: Sintezu hrvatske
poviesti i Pregled hrvatske književnosti.
Od
političkih članaka spominjem dva: «Srbi i Hrvati, dva politički i etnički
različita naroda»[3] i
«Dr. Milan Šufflay od Otruševca», od dr. Branka Jelića.
Brojan
je prienos viesti i članaka iz stranih novina o kritici kraljevske diktature i
državnoj krizi Jugoslavije. Obširno su citirani: «Manchester Guardian» (15. 10.
1930.), «The Times» (X. 30.), «Journal de Génève» (9. 10. 1930.), «Neue
Züricher Zeitung» (15. 10. 1930.) «Lidove Noviny», Brno[4],
«Review of Reviews»[5],
«Populaire», glasilo Socijalističke stranke Francuzke (11. 10. 1930.), «Bruner
Tagesbote», itd.
Vriedno je
prenieti nekoliko redaka iz dvaju veoma zapaženih članaka onoga vremena, jednog
objavljenog u «The Chicago Daily News» (16. 1. 1931.), a drugog u «Slovaku»,
Bratislava (20. 2. 1931.).
Prvi od tih
listova donio je veoma obširan članak svoga izvanrednog dopisnika i člana
redakcije, Johna Gunthera, o prilikama u Jugoslaviji. Članak je pisan koncem prosinca 1930.
u Zagrebu, nakon poduljeg boravka Gunthera u zemlji, a Kolusi ga je u cielosti
prenio u 4. broju «Croacie».
Iz
tog članka prenosim ovdje značajan zaključak, do koga je Gunther došao, a koji
glasi:
“Hrvatima
ne preostaje drugo, nego zahtievati ono, što sam čuo u svim krajevima hrvatskog
područja, a to je:
1.) Uzpostava vlastitog Sabora, tj. podpuno
samostalnu državnu upravu;
2.) Pravo, da svi porezi i državni prihodi
Hrvatske mogu biti uloženi izključivo na hrvatskom području;
3.) Izključiva (hrvatska) redarstvena,
sudska i nastavna uprava;
4.) Sjedinjenje svih hrvatskih zemalja,
uključivši čitavu Dalmaciju (koja je zakonom o upravnoj podjeli od 3. 10. 1929.
bila razpolovljena između Primorske i Zetske banovine, m.o.).
«Hrvati —zaključuje Gunther— pravom svoje
kulture i tisućugodišnje poviesti, traže samo ono, što su stoljećima
posjedovali i uživali. Srbijancima to izgleda nemoguće i pretjerano, i stoga,
pod sadašnjim okolnostima, sporazum između Hrvata i Srba je nemoguć».
«Slovak», glasilo
Slovačke pučke stranke, donio je prikaz o nastojanju beogradske diktature, da u
zemlji potisne katolicizam i nametne srbsko pravoslavlje. Očito podtaknut
napried spomenutim člancima Seatona Watsona, objavljenim u «Lidovim Novinama»,
pod naslovom 'Oštra borba između pravoslavnih i katolika u Jugoslaviji', kaže
«Slovak» među ostalim sliedeće:
«Sadašnji
srbski režim poistovječuje svoje ciljeve s probitkom pravoslavlja. Misao
vodilja ovog režima jest: 'Jedna država —jedan narod— jedna vjeroizpoviest'. Po
shvaćanju diktatora, ta jedina vjeroizpoviest može biti srbsko — pravoslavna,
jer, prema njemu, samo ona ima narodni biljeg, dok je katolička vjeroizpoviest
'strana tvorevina i znak robstva'».
Nakon
prikaza stoljetnog dodira hrvatskog naroda s katoličanstvom, list nastavlja
ovako:
«Da bi
promicao pravoslavlje, beogradski režim upotrebljava razna sredstva. Poseban
zadatak ima u ovome škola. Nacrt školskog programa zamišljen je tako, da se
govori samo o poviesti srbskog naroda».
«Priručnik
jugoslavenske poviesti, propisan od Ministarstva prosvjete za cielu državu,
bavi se na prvih 180 stranica izključivo srbskom poviešću, a na posljednjih 5
stranica dotiče se površno poviestnih zbivanja Hrvata i Slovenaca. Srbski
imperijalisti tako zloupotrebljavaju državnu vlast, da krivotvore narodnu
poviest. Na taj način daje se jugoslavenstvu podpuno srbski značaj. Sveti Sava,
svetac srbsko-pravoslavne crkve, slavljen je u školama od katoličke djece zbog
njegovih zasluga za pravoslavlje».
U
boletinu «CROACIA» Kolusi je na španjolskom jeziku u cielosti prenio tri
memoranduma od poviestnog značenja. Jedan od njih je poruka dr. Jurja Krnjevića
francuzkom državniku Aristide-u Briandu, tada ministru vanjskih poslova; drugi
je zajednička predstavka narodnih zastupnika dr. Ante Pavelića, ing. Augusta
Košutića i dr. Jurja Krnjevića Ligi Naroda, a treći je predstavka njemačkog
učenjaka Alberta Einsteina i njemačkog književnika Heinricha Manna Međunarodnoj
Ligi za ljudska prava[6].
Porukom
dr. Krnjevića i njegovim odnosom prema hrvatskim nacionalistima u Južnoj
Americi onoga vremena zabavit ću se posebno. U nastavku ću donieti povod i
svrhu zajedničke predstavke hrvatskih narodnih zastupnika Ligi Naroda, dok ću
predstavku njemačkih uglednika donijeti u cielosti u hrvatskom prievodu, kako
bi je mogli pročitati za nju saznati i oni mladi, koji za to nisu dosad imali
prilike.
Zajedničku
predstavku Ligi Naroda u Génèvi upravili su dr. Ante Pavelić,
ing. August Košutić i dr. Juraj Krnjević u rujnu 1930.
Radilo se o
predstavci, kojom su njih trojica narodnih zastupnika popratili brojne
memorandume, koje su njihovim posredstvom uputile Ligi Naroda hrvatske
organizacije Francuzke, Belgije, Njemačke, Sjeverne i Južne Amerike.
U buletinu
«CROACIA» objavljuje Kolusi podpun sadržaj memoranduma stiglog iz Njemačke, jer
on od sviju primljenih najrječitije prikazuje tadašnji težki položaj hrvatskog
naroda.
U uvodu
memoranduma traži se od Lige Naroda, da kao zaštitnik svjetskog mira i
posrednik u međunarodnim sporovima nađe odgovarajuće rješenje hrvatskom
pitanju, kako se uslied njegova postojanja ne bi jednog dana čovječanstvo
survalo u novu nesreću. Zatim se prikazuje prošlost hrvatskog naroda i njegovo
težko stanje u državi Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji. Iztiče se
primjena mirnih sredstava borbe od strane hrvatskih narodnih zastupnika i
uzpoređuje sa srbskim nasiljima, koja su dosegla vrhunac umorstvima u beogradskom
Parlamentu dne 20. lipnja 1928. Prelazi
se na prikaz diktature, političkih procesa i mučenja uhićenika. Navode se
statistički podatci, prema kojima je kroz 18 mjeseci diktature bilo ubijeno 76
osoba u redarstvenim zatvorima. U 69 postupaka pred izvanrednim Sudom za
zaštitu države, vodenih protiv 322 obtuženih osoba, osuđene su od njih dvie na
smrt, jedna na doživotnu, a njih 319 na 1201 godinu i 9 mjeseci robije. Spominje
se gospodarska pljačka Hrvatske, kao i ukidanje temeljnih ljudskih i hrvatskih
nacionalnih prava.
Sažimajući
napried izloženo, memorandum ustanovijuje: da su 1918. hrvatske zemlje bile
silom i protiv volje hrvatskog naroda pripojene državi Srba, Hrvata i
Slovenaca; da su Hrvati, uzprkos tome, nastavili braniti svoja prava legalnom
borbom; da je na tu borbu legalnim sredstvima Beograd odgovorio umorstvima
hrvatskih narodnih zastupnika, ubivši i samog Vođu hrvatskog naroda; da su
nakon toga hrvatski narodni zastupnici nastavili braniti svoja prava mirnim
sredstvima, a da je na taj način borbe srbski kralj Aleksandar odgovorio
diktaturom i inkvizicijom, nepoznatom u poviesti uljudenih naroda.
«Koja
sredstva borbe preostaju sada Hrvatima, i to ne samo u obrani svojih prava,
nego i golog života?» — postavlja se u memorandumu pitanje.
«To je
pitanje tim opravdanije —nastavlja memorandum— ako se uzmu u obzir činjenice,
koje su težko poljuljale vjeru hrvatskog naroda (u državu SHS, m.o.):
«U Saint Germainskom mirovnom ugovoru od 10. 9. 1919.,
registriranom kod Lige Naroda dne 21. 9. 1919. pod brojem 39 stoji, da se
državu Srba, Hrvata i Slovenaca od strane velevlasti priznaje stoga: jer država
Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje spontano svoju volju, da će pučanstvu svoga
područja, bez obzira na rasu, jezik i vjeroizpoviest, dati absolutnu sigurnost;
da će njim ubuduće vladati u skladu s načelima slobode i pravde».
«Dne 1.
prosinca 1918., sadašnji kralj, tada srbski regent Aleksandar izjavio je
svečano: «...ja u biti kralj slobodnim građanima države Srba, Hrvata i
Slovenaca; ostat u uviek vjeran velikim ustavnim, parlamentarnim i
širokodemokratskim načelima, zasnovanim na obćem pravu glasa». «Danas se
Jugoslavijom ne upravlja prema načelima slobode i pravde —nastavlja memorandum—
niti se je ostalo vjerno načelima ustavno-parlamentarnim i demokratskim».
[1] Podpuni podnaslov na
španjolskom glasio je: «Boletín Informativo sobre el Movimiento Nacionalista en
pro de la Libertad e Independencia del Pueblo Croata».
[2] Poslije toga izdao
je «Hrvatski Domobran» piscu ovih redaka nepoznat broj primjeraka buletina
«Croacia».
[3] Nepodpisan članak
Vjekoslava Vrančića, u španjolskom prievodu prof. I. Žuvanića. Svezak ll, str.
1-9.
[4] Radi se o sažetku
podužeg članka Seatona Watsona, koji su "LN", doniele u pet
nastavaka. Svezak II, str. 10-11.
[5] Izvadak iz članka
Wickhama Steeda, koji je objavila ova londonska Revija. Svezak II., str. 11-12.
[6] Svezak 1., str.
15-19.
Dr. Vjekoslav Vrančić - Branili smo Državu
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment