018 Hrvatski iseljenici
u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
2.
Društvo prijema
2.1.
Neutralnost čileanske i argentinske Republike za vrijeme Prvoga svjetskoga
rata: identitet iseljenika rezultat slobodnog izbora?!
2.2.
Ekonomska prevlast savezničkih kolonija u Čileu i Argentini: Kome se
prikloniti? - racionalni ili slobodni izbor
Iz razloga kapitalnog
ulaganja, a time ekonomske i političke moći engleskih, francuskih, i
talijanskih iseljenika (Saveznika) u Čileu i Argentini, te pojedinih zajedničkih
poslova/ulaganja istih s hrvatskim iseljenicima („Da naši ljudi traže zaštitu
od austrijskih konzulata, o tome nema ni govora: ti bi bili Zlo viđeni od
Saveznika, s kojima su u živim trgovačkim svezama...“) ta slobodna odluka našla
se u raskoraku s pragmatičnim ciljevima. Naime iseljenici s austrougarskim
državljanstvom - (koja je bila strani Centralnih sila), automatski su se našli
na „crnoj listi“ iseljeničkih savezničkih kolonija.
Primjer 2. Primjer pismo
Radeljaka obraća Baburizzi: “Ja znam da ste vi u duši Hrvat i danas kao što ste
bili jučer, danas ste udarili drugim putem radi okolnosti u kojem se nalazi
trgovački svijet, a osobito salitreni.
Jedan uvaženi i čestiti
rodoljub iz Antofagaste pisao mi je svojedobno ove tekstualne riječi: Uvjerite
se g. Radeljak g. Paško Baburica, Lujis Moro i Mitrović i danas su bili dobri
Hrvati kao što su bili i jučer ali njihove trgovine koje imaju sa Englezima u
današnjim momemtima čine da se ističu drugom pravcu jer bi inače imali i
doživjeli sudbinu alemanskih oficira“ (Radeljakovo pismo iz Rosaria 16.9.1916,
objavljeno u Antić, 1991:155-156)
Tu listu su prvo
uspostavili Englezi u vidu zabrana ulaska i korištenja engleskih brodova: „Ako
je čovjek bolestan te hoće da parobrodom otputuje npr. liječniku, ne može jer
kao austrijski podanik ne smije da stupi na engleski brod“. Englezima su se
potom pridružili i Talijani koji su proglasili trgovačko-ekonomski bojkot.
Stoga su se hrvatski
iseljenici počeli odricati austrougarskog državljanstva obraćajući se u početku
ruskim, poslanstvima, a malo zatim i srpskim konzulatima.
Delegat JO Mičić
permanentno je korespondirao s JO raspravljajući o ovom problemu i tražeći
hitne postupke kako bi se spasili hrvatski iseljenici koji su otvoreno istupili
protiv Monarhije i stoga ostali bez ikakve zaštite u iseljeništvu. Naglašavao
je kako bi konkretna mjera JO podigla njihov ugled u iseljeništvu.
S vremenom se
Jugoslavenska narodna obrana (politički pokret i organizacija u iseljeništvu, o
kojoj će poslije biti više riječi) afirmirala kao saveznička ustanova pa su
njeni članovi bili zaštićeni od „crne liste“ savezničkih iseljeničkih kolonija.
3.
Iseljenički prostor
3.1.
Iseljenički pokret Jugoslavenska narodna obrana (JNO): nacionalna koncepcija i
političko organiziranje iseljenika
U lipnju 1915. godine u
Argentinu dolazi predstavnik Jugoslavenskog Odbora Mićo Mičić. Iako je došao
pod krinkom organiziranja dobrovoljačkih skupina stvarni cilj njegova dolaska
bio je ispitati financijsku moć iseljenika.
Najmoćniji (ekonomski) i
najutjecajniji čovjek iseljeničke kolonije bio je Nikola Mihanović, te mu Mičić
u komunikaciji i instrukcijama s JO posvećuje posebnu pažnju.
Unatoč svim pokušajima
zbližavanja i pridobivanja za jugoslavenski pokret Mihanović je tijekom cijelog
rata ostao na strani Monarhije. Mičićev cilj bio je nadalje stvoriti mrežu
organizacija/ogranaka diljem Argentine.
3.5.1.
Utjecaj „Austrijaka“ u Argentini
Po ocijeni Leontića[1]
u Argentini je djelovala snažna „austrijska propaganda“ [2]
a proaustrijski orijentirani iseljenici (protivnici jugoslavenske ideje
ujedinjenja, koji su za rješenje hrvatskog pitanja unutar Monarhije) bili su
podijeljeni u tri grupe: prva okupljena oko društva Viribus unitis (gdje je
bilo nešto hrvatskih iseljenika), druga grupa u Acebalu organizirana u društvu
„Franjo Josip I“ [3]
pod vodstvom Drinkovića, te grupa oko Radeljaka u Hrvatskom savezu (Leontić, 1961: 95).
Smatrao je kako su ove
grupe međusobno razjedinjene, te da bi možda drugu i treću grupu mogao
pridobiti za pokret.
Nezainteresiranosti
iseljenika zemljoradnika za pokret objasnio je ovim riječima.: „Sva politika
naših chacarerosa sastoji se u tome da ne izgube kod kuće dva pedlja zemlje i
da mu – svojtu ne objese... Uopće, pismena ni usmena propaganda, direktna ili
sa razumnim razlozima ne utječe na ove ljude.
Oni ne čitaju, oni ne
razgovaraju-oni uopće ne vide i ne razumiju položaj, niti na ratištu niti u
politici.
Inteligentni su vrlo
rijetki... Konzulati i Zajednica podržavaju baš te rudimentarne osjećaje, šire
strah i nepovjerenje za svaku akciju uopće“(Izvještaj Leontića upravi JNO,
original objavljen u Antić 1987: 53).
Ova grupa iseljenika
Austrijaka često su je bila predmet polemiziranja njihovih političkih
protivnika – iseljenika Jugoslavena.
Oni su ih često
omalovažavali i umanjivali im vrijednost: „Malo ih je i malo vrijede jer nijesu
kadri da se okupe, niti sebi postave jedan određeni politički pravac...
Obično vrludaju te
miješaju pojmove o slobodi, o našim vladarima, našim dužnostima, koje su nam
namijenili stariji, o našoj prisezi vladaru..., izbočuju svoja prava da su
pravi Hrvati, da su Dalmatinci i slično.
O drugima će širiti
svakojake izmišljotine potpuno svjesni svoje laži... Oni rade anonimno..I
austrijski konzulati će im gdjekada pomoći prijeteći kaznama, zapljeni imanja,
zabranom povratka kući nastojati da spriječe okupljanje narodno u jedno čvrsto
kolo, u jednu organizaciju“ (Jadran,
24.3.1917).
Paulova (1924: 227)
ocjenjuje kako je na slabo organiziranje iseljenika u Argentini uvelike utjecao
socijalni položaj iseljenika jer se uglavnom radilo o ratarskom stanovništvu
razasutom po nepreglednim pampama.
Antić (1987) smatra kako
je hrvatskom zemljoradniku u Argentini bilo svejedno hoće li biti Jugoslaven
ili ostati Austrijak, dok su bogati iseljenici u Čileu zbog svog položaja
morali o tome voditi računa.
3.5.2.
Etnički sukobi unutar pokreta: odnos hrvatskih i srpskih iseljenika
Nacionalna koncepcija
JNO nije bila prihvaćena jednako kod svih iseljenika pripadnika jugoslavenskog
pokreta. Iako smo prethodno spomenuli da je upravo na razlici između Hrvata i
Srba Austrijak temeljio svoju nacionalnu identifikaciju primjeri pokazuju da je
dio Hrvata članova JNO vidio opasnost po svoj nacionalni identitet budući su
njihova „braća“ Srbi nerado pristupali u ogranke JNO.
3.6.
Iseljenički tisak u Argentini
Tablica
18. Iseljenički tisak u Argentini za vrijeme rata
Sloboda
|
1913.-1915.
|
Buenos Aires
|
Slavenska misao
|
1914.
|
Rosario
|
Jadran
|
1915.-1925.
|
Buenos Aires
|
Jadran
|
1918.
|
Buenos Aires
|
Hrvatsko-slavenska
zajednica
|
1917.-1921.
|
Rosario
|
Izvor: Prema Iseljeničke novine, Iseljenički Arhiv.
Iseljenički tisak za
vrijeme rata i njegov utjecaj na iseljeničku zajednicu bio je od iznimne
važnosti Radaljekov list „Zajednica“ imao je velik utjecaj na iseljeništvo
poglavito onog dijela iseljenika koji nisu bili pristaše južnoslavenske
koncepciju buduće države na unitarističkom principu.
Stoga ga je i sam Leontić nazivao frankovačkim listom. Neki natpisi iz
Domovine ukazuju da je u tijeku rata Zajednica pisanjem približila
jugoslavenskom programu, ali ne unitarističkom već federativnom: „Dakle i mi
smo za Jugoslaviju i svom dušom Jugoslaveni, ali prije svega smo Hrvati, kao
što su Srbi Srbi itd.
I mi smo za Jugoslaviju, ali za Jugoslaviju federativnu, po uzoru
sjevero-američkih sjedinjenih država, tj. za onu i onakvu federaciju
jugoslavensku, u kojem će Hrvat biti i ostati Hrvatom, te u svojoj kući, u svom
pravu i pod svojim narodnim imenom historičkim zapovijedati, a tako Srb na
svom, Bugarin i Slovenac na svom; u tom svojem supa bratovati pod zajedničkim
imenom Jugolavija i pod tim imenom za vani istupati...
Ovakvu Jugoslaviju shvaćao je i otac Jugoslavije naumrli biskup Josip
Juraj Strossmayer kao što shvaćaju i svi pravi Hrvati, Srbi, Bugari i Slovenci.
A shvaćaju zato, jer samo ovakva Jugoslavija može biti ostvariva i može biti bratska.
(Zajednica, 25.4.1917., prenijela Jugoslavenska domovina, 20.5.1917).
O utjecaju Zajednice među iseljenicima govori i slijedeći prilog: Kao
dokaz tomu govori nam i slijedeći prilog u kojem se ogranak JNO Banat iz Venado
Tuerta žali Upravi JNO u Valparaisu:
Ovdje mi imamo veliku borbu, Radeljak ima veliki utisak sa svojom
lukavštinom nad ovom kolonijom. Zato tražimo od vas 50 primjeraka Krfske
deklaracije „za propagandu jer naši ljudi misle da ćemo mi Hrvati biti serbski
robovi“ (Pismo ogranka JNO „Banat“ upravi JNO u Valparaiso, 1.1.1918. u: Antić, 1987: 153-54).
Novine Sloboda bile su
politički kontradiktorne pisanju Zajednice, te su stoga ove dvije iseljeničke
novine bile u stalnom sukobu. Novine Sloboda zagovarale su jugoslavenski
program, poglavito kad je uredništvo novina preuzela supruga bivšeg urednika
Klotide Vuković. U tijeku rata, i u napadima na Zajednicu ista se svrstala na stranu čileanskog lista Domovina.
Nasljednica Slobode
postao je Jadran. U jesen 1916. godine Ljubo Leontić izdao je bogato opremljen
broj „Jadrana“, koji je od tada i službeno glasilo JNO u Argentini, i jedini
list na atlantskoj obali Južne Amerike. Njegov urednik bio je Kalafatović, U
početku je izlazio svakoga četvrtka, a poslije dva puta tjedno-srijedom i
subotom.
Izlazio i mjesečnik
„Jadran“ na španjolskom jeziku. Prvi broj izdan je 1.06.1918. godine. Iste
1918. godine odlučeno je da novine izlaze samo na španjolskom jeziku, ali kad
je uredništvo shvatilo da nema velike koristi od toga, ponovno je pisan na
hrvatskom jeziku, ali je promijenio ime u Vjesnik Centra na Južnom Atlantiku.
Izlazilo je dva puta mjesečno, ali neredovito.
3.7.
O razlikama u prihvaćanja i popularnosti JNO u Čileu i Argentini
O razlikama uspješnosti
organizacije iseljeničkog pokreta u Argentini i Čileu govori nam slijedeći
primjeri/mišljenja: „U početku pokreta u Južnoj Americi samo su čileanske
naseobine sudjelovale u skupnom sistematskom djelovanju. Argentina je radila
odijeljeno i skoro isključivo u Buenos Airesu. U provinciji (argentinskoj)
jugoslovenske naseobine spavaju, ne daju znakove života, kao da za njih i ne
postoji evropski rat i borba Jugoslavena na život i smrt...“ (Jugoslavenska
država, 21.5.1916).
I sam delegat JO u svom
izvještaju govori JO: „Argentina je livada, dok je Chile već uzorana oranica„
(Pismo Mičića JO, Buenos Aires, 4.10.1915, u Antić, 1987: 87)
Marcel Kolin konstatirao
je sličnu situaciju. Govoreći o iseljenicima u Argentini poglavito onima u
Rosariu i Buenos Airesu naglasio je „Hrvatski savez nije bio na visini svoga
položaja, jer se kroz čitavo vrijeme rata nije htio da priključi našoj
organizaciji JNO, nego je ostao sama po strani.... Buenos Aires... nekoliko
hiljada naših mornara izgubilo se po Mihanovićevim brodovima, škverovima, i
agencijama, te se znanac sa znancem kraj onog orijaškog prometa u tom
milijunskom gradu uopće rijetko i sastaje...među ovim narodom bilo ja najteže
provesti kakvu organizaciju, osobito među starijom generacijom, koja je onamo
došla prilično nerazvijene nacijonalne svijesti.
Tako Buenos Aires,
premda najbrojnija hrvatska kolonija nije mogao da iznese prvenstvo, a to je
tim više za požalit, što je on po svom geografskom položaju najzgodnici centar,
oko kojega bi se mogle okupiti sve naseobine.
Nije se tome čuditi...
našlo se tu ljudi koji su do posljednjega časa radili iz petnih žila, da one
naše Jugoslavene suspregnu u razvoju njihove rodoljubne svijesti i da ga zadrže
u tmini austrijaštine.
Oni su štetno utjecali
također na samog Nikolu Mihanovića... uslijed čega je za čitavo vrijeme rata
ostao spram naše akcije neutralan, a tako je ostao neutralan također veći dio
radnika i mornara, koji su kod njega bili namješteni... „ (Kolin, 1920: 11).
[1] Zbog njegovog revolucionarnog rada
austrijsko veleposlanstvo je naredilo Leontićev progon iz Argentine.
[2] Naglašava kako su austrijski agenti
ometali jugoslavenske sastanke i unosili sumnju i strah među siromašne
iseljenike (Vidi više, Leontić, 1961).
[3] Ne čini mi se logično da su se braća
Drinkovići okupljali u Društvu Franjo Josip I jer je društvo ovakvog imena
postojalo početkom stoljeća, naime to je ime bivšeg Austro-ugarskog društva
uzajamne pomoći za kojeg nemam podatak da je imalo podružnicu u Acebalu. Osim
toga Drinkovići su bili zagovornici hrvatskog pokreta i u članstvu pripomoćnog
društva Kralj Tomislav.
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/07/017-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Sljedeći
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni prikaz
transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment