016 Hrvatski iseljenici
u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
4.2.2.
Hrvatski običaji kako sastavni dio čileanske i argentinske kulture
Proslava
Svetog Roka, zaštitnika otoka Hvara u Acebalu, Argentina
Iseljenici su prenijeli
i hrvatske običaje i rituale u novi prostor, a neki od njih su se nametnuli u
novoj sredini postavši tako sastavnim dijelom argentinske kulture: „Velika
atrakcija za naše iseljeništvo u Acebalu i provinciji Santa Fe bile su
svečanosti sv. Roka patrona otoka Hvara.
Na poticaj nekojih
useljenika najviše Starograđana za 16.8 svake godine upriličavale su se
procesije i zabave prema tradicijama iz starog kraja. Tako je ovo svetkovanje
Sv. Roka postalo lokalna slava. (...). U domaćoj crkvi naši iseljenici podigli
su krasni oltar Sv. Roka te je kod blagoslova istoga bio prisutan
austro-ugarski ministar iz Buenos Airesa“ (Iseljenički muzej, br. 10, 1938).
4.2.3.
Hrvatska imena i hrvatski nazivi geografskih pojmova, brodova, tvornica i
trgova u Čileu i Argentini.
Iseljenici
imenuju tvornice, brodove, zemljišta hrvatskim imenima
Emotivne veze prema
domovini očituju se i u segmentu označavanja i imenovanja različitih
iseljeničkih posjeda imenima iz domovine- bilo kao zemljopisnog pojma ili
imenima osoba koji su posebno bliski iseljenicima.
Imućnim iseljenicima,
gospodarstvenicima bilo je važno da svoje poslovne uspjehe – tvornice, brodove,
imanja, trgovine i sl. označe etničkim/nacionalnim imenima koje ih podsjećaju
na domovinu, rodni kraj, regiju i sl..
Primjeri: Godine 1902.
Miha Mihanović naručuje u Engleskoj novi parabrod za plovidbu po brazilskoj
obali.
Daje mu ime Dalmata u
počast svoje uže domovine. Alberto Marangunić prilikom kupnje prostranog
zemljišta u Parani dijeli ga je u tri gospodarstva pod imenom: Croatia,
Dalmatia i Milica (po imenu svoje majke)(Jadranska straža, srpanj 1926).
Svećenik Bosiljevac
prilikom posjeta Marangunića i obilaska njegova imanja napisao je: „Opazih kako
se u g. Alberta ljubav prema domovini divno pokazala: vozili smo se avenidom
Dalmacia, preko mosta Marangunić u estancio La Croatia, da jelo začinimo uljem
marke Milna.(...).
Na imanju Croacia nalazi
se preko dvije stotine diskova raznovrsnih naših pjesama i glazbenih
komada.(...“). (Bosiljavac, 1928:
231). U San Julianu iseljenik Tito Sapunar svoj je hotel nazvao Dalmatia, a
Pavao Gospodnetić svoj je restoran nazvao Split.
4.2.5.
Višekulturni identiteti: dvije domovine iseljenika
Pojedini hrvatski
iseljenici svojim radom doprinijeli su društveno-kulturnom razvoju Argentine.
Prepoznati kao hrvatski iseljenici koji su pomogli i istaknuli se u društvenom
životu Argentine postali su sastavni dio i priznati članovi argentinskog
društva i države, ali ujedno su postali posrednici u funkciji kulturnog
povezivanja dvaju naroda i dviju zemalja.
Primjeri: Iseljenik
Buratović ušao je u povijest Argentine kao stručnjak koji je telegrafskom žicom
spojio Buenos Aires s Rosariom. Poznat je pod imenom Mayor Buratovich.
Argentinske vlasti njemu
u čast i u ime zahvalnosti za sve njegove zasluge u društveno ekonomskom
razvoju Argentine imenovale su trg u Rosariu i jednu željezničku stanicu u
blizini Bahio Blance njegovim imenom (Antić,
1991: 86)
Sličan primjer, u drugoj
pokrajini u znak zahvalnosti hrvatskom iseljeniku dječja bolnica u Buenos
Airesu jednu svoju dvoranu imenuje imenom Grisogono Bortolazzi.(...).
“Grisogono Bortolazzi
rođen je u Zadru, odgojen u Italiji, nikada se nije prestao žrtvovati za naše
narodno načelo. U Buenos Airesu radio kao šef odjela u Municipalnoj bolnici.
Konstruirao je množinu aparata za liječenje, a izdao je i rukovodnik za
ognjare. U znak zahvalnosti i pažnje upraviteljstvo bolnice odredilo je da
jedna dvorana dječjeg odjela nosi njegovo ime.
Bio je izabran za
vijećnika grada Buenos Airesa, a predavao je kao profesor narodnog kolegija.
Tamošnji nadritalijanci mogu se ugledati u ovog čovjeka koji, premda odgojen u
talijanskom duhu, nikad i nikako nije htio zanijekati narodni karakter naše
Dalmacije. Kako je pravedno i pošteno on mislio za budućnost
svoje rođene braće Slavena (...)». (Narodni
list, 9.3.1887).
Bortollazzi ima veišestruku kulturnu ulogu, u jednoj osobi prisutan je
višekulturni identitet.
Hrvatskog iseljenika Serafina Livačića[1] iz
Milne, s otoka Brača Argentina je priznala svojim - argentinskim zaslužnim
znanstvenikom. Izabran je
prvim članom poznatog argentinskog znanstvenog društva El Circulo de la Prensa
s kojim je surađivao (Derado Čizmić, 1982: 210).
Vučetić Ivan pronalazač
daktiloskopije koji je svojim izvornim sistemom dekadaktilarne daktiloskopije
stekao svjetsku slavu (priznanje policijske škole u Rimu, Kriminološkog
instituta Španjolske, kazneno popravnog zavoda u Parisu, kineske vlade,
proglašen počasnim članom Udruženja šefova policije SAD-a, i dr.) iako hrvatski
iseljenik proslavljen je i poznat kao argentinski istraživač.
Tako je dr. Almandos
istaknuo: „Republika Argentina nije dala nijednog genijalnog umjetnika niti se
može podičiti kao stare nacije da je besmrtna po svojim pjesnicima; međutim na
polju nauke ima jednog pronalazača: Ivana Vučetića, argentinskog državljanina,
koji je jedanput zauvijek i prije negoli itko drugi riješio nedokučivi problem
identifikacije osoba, što je slavni Bertillon smatrao nemogućim.(...) (Pasinović, 1966: 82).
U Argentini je 1913.
godine osnovan muzej Museo Vucetich. Vučetić je ostao vezan i za rodni Hvar.
1913. godine darovao je hvarskoj općini uz posvetu svoju čuvenu knjigu
„Dactiloscopia comparada“ (Vidi više, Pasinović,
1966).
Sličan primjer govori i
o Nikoli Mihanoviću: „Čujemo da će Nikola Mihanović (sina) podignuti u Buenos
Airesu bolnicu za redare i vatrogasce, za kirurške operacije sa modernim
aparaturama. Lijepo je služiti nam na čast da se naši odlični zemljaci ističu
podupiranjem humanitarnih ustanova u dalekom svijetu (Narodni list, 6.12.1911).
U kulturnoj sferi uočava
se miješanje dviju kultura –hrvatske i argentinske.
Multikulturalna politika
Argentine prema useljenicima uvjetovala je slobodan razvoj jedne nove –
iseljeničke kulture koja je izgrađena na osnovama tradicionalnih običaja i
vrijednosti zemlje porijekla, ali koja uslijed migracija i života u novom
prostoru poprima drugačiji oblik uz kombinaciju pojedinih elementa argentinske
kulture.
4.4.
Politička sfera
4.4.1.
Politički događaji u domovini i na Balkanu i njihov transfer u iseljeništvo
Stvar
Bosne i Hercegovine mi smatramo kao našu vlastitu stvar: Podrška
bosanskohercegovačkom ustanku
Među prvim pismima i
izvještajima iz Argentine nailazimo na političku podršku iseljenika bosansko-
hercegovačkom ustanku 1875.-1878. godine.
Primjer 1. – Povratnik
iz Buenos Airesa “Naši domorodci nastanjeni u Buenos Airesu u Americi, premda
daleko od svoje domovine, živo se ipak zauzimaju za oslobođenje jednokrvne
svoje braće na slavjanskom jugu.(...). I pošto rodoljublje u praznim riječima
ne vrijedi ništa, ako se djelima ne zasvjedoći, naša braća u Buenos Airasu
htjedoše pokazati da nisu samo rodoljubi na riječi i prvim putem evo poslaše po
gospodinu Jakšiću središnjem odboru u Zadru 416 taliera u zlatu (sudjelovalo
106 iseljenika). (Narodni list,
14.6.1876).
U
našim srcima živo bije slavjansko srce!: Podrška narodnjacima i pravašima u Dalmaciji
Narodni pokret u
Dalmaciji imao je veliki odjek u iseljeništvu. Potaknuo je niz društvenih
događaja: osnivanje društava s nacionalnim nazivima/imenima (hrvatska
čitaonica, hrvatska straža, hrvatski sokol, hrvatski savez) nizom političkih
protesta iseljenika u zemlji primitka s ciljem upoznavanja tamošnjeg
stanovništva i drugih stranih iseljeničkih kolonija o situaciji u hrvatskim
zemljama, novčani transfer u prilog razvoja nacionalnih institucijama u zemlji
porijekla i sl.
Bliski kontakti
uspostavljeni su između iseljenika i predstavnika narodnog pokreta u Dalmaciji,
s Jurajem Bijankinijem, Mihom Pavlinovićem, Josipom Smodlakom. Bijankini je
iseljenicima predstavljao izravan kontakt pri posredovanju između bečke
„neprijateljske“ vlasti i naroda „puka“.
Mišljenja smo da je i
Narodni list uvelike utjecao na iseljeničke političke stavove. U pismima
iseljenici pozdravljaju i daju podršku Dalmatinskom Saboru i njegovim
predstavnicima imenujući ih počasnim članovima svojih društava.
Primjeri iz Argentine:
Primjer 1. Dopis iz
Acebala „Amo nas je ugodno dojmio rad vašeg Sabora. Govori časnih zastupnika
Biankinija i Smodlake kao i ostalih pravaša prvaka, a prijedlog časnog Prodana
da se dan Ćirila i Metoda proglasi blagdanom jako se je u srce naša uvukla i to
će biti prvi hrvatski blagdan. Hrvatski vam pozdrav!“ (Narodni list, 22.11.1902).
Primjer 2. Počasnim
članom Slavjanskog pripomoćnog društva iz Buenos Airesa imenovan je Juraj
Bijankini. Prilikom tog događaja iseljenici su Bijankiniju poslali pismo:
„Slavensko društvo uzajamne pomoći časti se priposlati vam preko ruku
potpisanih svojih predstavnika najviše odlikovanje kojim raspolažemo: diplomu
počasnog člana.
Ovo odlikovanje
zaključeno je u glavnoj skupštini društva održanoj 20.6.1903. uvažujući vaše
velike zasluge za narod, pripoznavajući vam neumorni rad na narodnom polju kao
sjajni govornik, sposobni urednik, uspješni širitelj narodne misli, gorljivi
promicatelj pravog napretka i nepatvorene slobodnoumnosti, neustrašivi borac za
ujedinjenje i neovisnost (...)izabralo vas je jednoglasno na prijedlog svog
predsjednika svojim članom.
Bilo je uvjereno da
časti time i sebe i ne sumnja da je dalo izražaja čuvstvu poštovanja koju imadu
prema vama, veleučeni gospodine svi oni koji poznaju vaš rad. Izvolite primiti
diplomu našeg društva koje već dvadeset godina opstoji kao dokaz da se svugdje
čutimo i u dalekoj tuđini sinci naše domovine koji znadu da im je narodne borce
častiti kako zaslužuju„ (Narodni list,
30.11.1903).
Primjer 7. Iz Buenos
Airesa-Argentina „Rodoljubne novine stigle su nam iz premile domovine o
prognanstvu i pokolju naše braće u Hrvatskoj i Slavoniji. Ganuše nas do suza
sve dobre Hrvate u ovom gradu.
Pritisak opakog bana
Khuena Hedervara koji tijekom svog vladanja htjede milu domovinu skučiti pod
mađarsko kopito nađe nakon dvadeset godina na svestrani otpor. Plan mu se
izjalovio jer je narod svjestan svojih prava i bori se sada sa svim žarom za
slobodu ili smrt“ (Pučki list,
27.8.1903).
Primjer 8. Iz Buenos
Airesa: «Mi amo naseljeni Hrvati sinci kršne Dalmacije sa zebnjom u srcu
pratimo događaje u našoj miloj i slavnoj, a sada potlačenoj domovini Hrvatskoj.
Mi se zgražamo u ovoj
slobodnoj Americi kad čujemo za nasilja i prognanstva silenih Mađara privolom
Beča protiv naše braće u Banovini i Slavoniji.
Prije su se Srbi i
Hrvati klali i grdili, a Beč i Pešta su trljali dlane od veselja jer su znali
lukavi Švabe i Mađari da je najlakše držati u ropstvu zavađenu braću.
Mi nemamo brata ni
rođaka niti imamo dobra prijatelja koji bi nam u pomoć bio, ali hvala Bogu mi
Hrvati i Srbi vezani smo sada međusobno slogom i ljubavlju. Oživio je u nam naš
stari ponos razbudile se je naša narodna svijest pa tu našu svijest neće ubiti
nitko.
Držite da amo u Americi
ima 100 000 osviještene braće koji znadu cijeniti slobodu. Imade nas na hiljade
i hiljade mladih momaka kao jelena koji ćemo do potrebe preletiti preko oceana
ako nas Hrvatska bude zvala» (Pučki list,
1.10.1912).
Politički događaji u
domovini snažno su utjecali na iseljenike, stoga je njihova solidarnost s
narodom u domovini osnaživala njihov etnički identitet.
Domovini pridaju
određene kvalitete: mila, slavna ali potlačena, a hrvatski narod okarakteriziran
je kao braća, narod svjestan svojih prava.
[1] Serafin Livačić rođen
je 1868. godine u Milni. U 12 godini dolazi bratu Antunu trgovcu u Entre Rios
gdje je završio četverogodišnju osnovnu školu u Parani, pokrajina Entre Rios.
Godine 1886. seli se u Buenos Aires gdje stupa u službu argentinskog
povjesničara kod kojeg prepisuje dokumente, potom se upošljava u općinskoj
upravi Buenos Airesa. Kao državni činovnik radi u Salti i Tucumanu, i u Parani
kao glavni činovnik. Nakon završenog tečaja trgovačkog knjigovodstva vratio se
u Buenos Aires gdje ga je general Bartolome Mitre imenovao svojim tajnikom. Bio
je u službi 9 godina surađujući s najistaknutijim argentinskim novinama. Pisao
je povijesne radove, novele i sl. Bio je upravitelj knjižnice i muzeja „Museo
Mitre“ u Buenos Airesu. Argentina ga je imenovala članom argentinskog
znanstvenog društva El Circulo de la Prensa (Jeka, 1910: 52).
- - - -
Prijašnji http://migracioncroata.blogspot.com.ar/2015/07/015-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić
Kaselj
Komparativni prikaz
transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski
fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
Estudios
Migratorios Croatas cuenta con el apoyo de la Oficina del Gobierno
croata para los croatas fuera de la República de Croacia a través del subsidio
otorgado por ese organismo a FEPAI - STUDIA CROATICA http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/natjecaj/95/donijeta-odluka-o-raspodjeli-sredstava-za-udruge-i-zajednice-hrvatskog-iseljenistva-u-juznoj-americi-i-juznoafrickoj-republici-za-2014
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
This comment has been removed by a blog administrator.
ReplyDelete