019 Hrvatski iseljenici
u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Političko-ekonomski
transnacionalizam - Rezime
Prvi svjetski rat
utjecao je na svjetska gibanja dovodeći do novih političkih podjela, odnosa,
sukoba i veza između različitih zemalja.
Ujedno je ovo razdoblje
nacionalnog samoodređenja naroda Monarhije, pa tako i Hrvata koji su u to
vrijeme bili teritorijalno razdijeljeni unutar Ugarskog i Austrijskog dijela
Monarhije.
Dok su Hrvati u Ugarskom
dijelu imali određena prava i slobode potpisane hrvatsko-ugarskom nagodbom, u
Dalmaciji i Istri situacija je bila drugačija.
Možda stoga nije
slučajno kako je upravo u Dalmaciji popularnost južnoslavenske nacionalne ideje
bila najizražajnija.
(…)
Politički događaji
-Atentat na prestolonasljednika Ferdinanta i Prvi svjetski rat doveo je do
političke podjele među iseljenicima.
Podjela i dihotomizacija
uspostavljena je kao odnos prema drugome: mi-oni, Hrvati u odnosu na Srbe kao
druge i različite - za grupu iseljenika koju su izjašnjavali Hrvatima, i koji
nisu pristajali na zajedničku državu zajedno sa Srbima.
(…)
Hrvati legitimisti
smatrali su kako je nacionalno samoodređenje moguće ostvariti unutar Monarhije
na trijalističkoj osnovi ujedinjenjem hrvatskih zemalja i izjednačujući ih
pravno i politički s Ugarskom i Austrijom.
Za njih je isključiva
zajednica/ država sa Srbijom jer bi u tom slučaju prema njima Hrvatska bila
podređena, izgubila bi vlastito ime i vlastiti teritorij. Polazili su od načela
Hrvatska Hrvatima.
Osuđivali su Srbe koji
ubijaju Hrvate u domovini i vandalski uništavaju njihovu djedovinu. Stoga su
ukazali na nepremostive razlike između Hrvata i Srba.
Srbe su isključili iz
svoje zajednice, i iseljenike Hrvate-Jugoslavene koji su se njima priklonili.
Paralelno s tim procesom isključivanja trajao je i proces uključivanja u
zajednicu sebi jednakih pojedinaca.
Jednaki članovi imali su
iste nacionalne vrijednosti, isti pojam nacionalne države isti pristup
nacionalnoj borbi i sl.
Za Hrvate - Jugoslavene
„istost“ je podrazumijevala: pripadnici njene zajednice Hrvati, Srbi i Slovenci
jedan su narod Jugoslaveni, priznavanje zajedničke borbe neoslobođenih naroda
Monarhije s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u cilju razbijanja Monarhije,
nacionalno samoodređenje i autonomija u cilju osnivanja zajedničke države. Sva
tri naroda imaju ista nacionalna obilježja: jezik, kulturu, povijest,
nacionalne simbole i sl.
Za Hrvate legitimiste
„istost“ je podrazumijeva: članovi njihove zajednice priznaju autonomiju
Hrvatske i samoodređenje hrvatskog naroda u okviru Monarhije, nepostojanje
zajedničkih kulturnih ni etničkih karakteristika sa Srbijom i srpskim narodom,
izjašnjavaju se kao državljani Monarhije, zalažu se za integraciju svih
hrvatskih teritorija i autonomiju hrvatskih prava.
Ove dvije političke
grupe iseljenika istog su etničkog podrijetla, pa stoga svoje međusobno
isključivanje i uspostavljanje granica ne temelje na osnovi kriterija
etničnosti već po načelu „tko se čijoj strani u ratu priklonio“.
U drugom društvenom
prostoru nastojali smo ukazali na poziciju hrvatskih iseljenika za vrijeme rata
unutar Čilea i Argentine kao država sa statusom neutralnih država.
Postavili smo pitanje da
li je i koliko ta situacija uvjetovala nacionalno samoopredjeljenje iseljenika
i mogućnost njihova slobodnog izbora u nacionalnom samoopredjeljenju?
Utvrdili smo kako je unatoč
statusu neutralnih država u Čileu i Argentini presudio kapital savezničkih
zemalja koji je diktirao ekonomsko-političke uvjete u ovim državama.
Stoga je dio iseljenika
(Hrvati oportunisti), koji se vodio situacijskim okolnostima i racionalnom
logikom, i na kraju i ekonomskim interesima izabrao južnoslavensku nacionalnu
koncepciju, prihvatljivu Saveznicima, prihvativši identitet istovjetan
Hrvatima-Jugoslavenima.
Ovaj proces
„popunjavanja redova“ s Hrvatima oportunista nalazimo i u Čileu i u Argentini,
ali različitog intenziteta.
U Čileu je imao snažniji
utjecaj, jer su unutar njega ušli svi imućni iseljenici, dok je u Argentini
obuhvatio samo manji dio iseljenika, a većina „imućnih iseljenika“ bila je u
grupi Hrvata legitimista.
U Argentini je situacija
biti drugačija, te unatoč različitim intervencijama JO i JUO nije imala
snažnijeg odjeka.
Autori (Antić, Leontić,
Paulova i dr.) koji su se bavili ovom problematikom uzrok tomu nalazili su u
različitim razlozima: veliki utjecaj Austro-Ugarske vlasti i njihovih pristaša
među iseljeništvom, socijalnom statusu iseljenika u Argentini – značajan broj
siromašnih, teritorijalno raspršenih i politički nezainteresiranih iseljenika.
Po našem mišljenju
iseljenički pokret JNO u Argentini nije uspio jer iseljenici Hrvati-Jugoslaveni
nisu imali mladu, organiziranu političku snagu, imućniji iseljenici ostali su u
zajednici Hrvata-legitimista među kojima je bio i najveći autoritet među
iseljenicima i ekonomski najmoćniji iseljenik Nikola Mihanović, ali i braća
Drinković koji su imali utjecaj u provinciji Santa Fe, kao i propaganda
intelektualca i novinara Radeljaka koji je unatoč okolnostima uspio zadržati
iseljeničku udrugu i iseljenički list.
Uz sve navedene faktore
najveći utjecaj imao je etnički sastav iseljeništva, odnosno stalni prikriveni
jaz između hrvatskog i srpskog iseljeništva koji je imao različite faze, ali
nikada unatoč južnoslavenskoj propagandi nije doveo do jedinstvene nacionalne
integracije iseljenika koji su radije birali odvojene kolektivne strategije.
- - - -
Prijašnji
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u
Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.) (olomci)
Copyright © All Rigths
Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María
–Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment